LJUBAV JE TAMO GDJE SI TI

Dobrodošli na moj blog, Ramirez

15.04.2013.

To je to

Ljubav me opija, osvaja lagano i zbog nje nabacim onaj diječiji osmijeh sretan jer znam da je ona nešto posebno. Ona tako posebna, ljepotica za kojom se pola grada okreće je stala i pogledala mene. Srce samo drhti u grudima od same pomisli na tebe, od tvog pogleda i moje želje da te zagrlim i nikad više ne pustim. Ljubav se desi kad se najmanje nadaš. Srcu ne možeš narediti da na silu nekog zavoli, jedan pogled, jedna riječ je dovoljna da se izgubiš i zaljubiš kao nikada do tada. Neki se boje tog osjećaja, a ja sam presretan jer volim kao nikad do sada... punim srcem :)))

12.04.2013.

Sreća je tu

Nakon toliko mjeseci čekanja, traženja i nadanja da će se javiti ili ću bar nešto o njoj saznati, došao je dan kad mogu s osmijehom reći da je tu. Čuo sam se s njom, s tom ljepoticom. Osobom koja izmami osmijeh na moje lice, nekada davno a i sada. Kad pogledam u svoju prošlost bilo je puno tužnih trenutaka, razočarenja al kad kažem ljubav uvijek pomislim na nju. Osobu koju poznajem u dušu, kad se nasmije i ja sam sretan, kad je tužna i ja sam tužan i molim dragog Boga da je uvijek sretna i da razlog njene sreće budem ja... da se ona smije zbog mene, kao što ja to radim zbog nje. Valjda je to prava ljubav- ono kad je svaka riječ suvišna, dovoljan je samo jedan pogled i osmijeh je tu na licima... sretni jer imamo jedno drugo... e baš si to želim s njom :))

10.04.2013.

Proljetni dan

Voljet će te neko, zaljubljena ćeš biti... poznajem te dobro i znam da sreću nećeš kriti. Gledat ću kako si zbog njega tako sretna žena, poželjet ću da budeš za sva vremena. Možda je ljepši od mene i tvom srcu bolji, ne mogu tu ništa nek bude po Božijoj volji. Nadam se da će ta sreća potrajati, da će te onako kako treba voljeti. Znam da i meni će sreća na vrata pokucati, da ću i ja nekog kao tebe opet voljeti. Samo što tada ljubav će moja biti uzvraćena, bit će to vrijeme kad će mene pratiti sreća. Tad ću svoje srce drugoj na poklon dati, tebe više neću svojom zvati. Idi kao i do sada o meni ne brini, nadam se samo da je on onaj pravi i jedini. A ako nije nemoj tugovati jer ljubav će, kad se najmanje nadaš, doći. Samo tad znaj na moja vrata nemoj lupati jer moje srce će sad zbog druge kucati. Desi se da čovjek uspije sve preboljeti, i kao nekad ponovo i iskreno zavoljeti. To je pravi proljetni dan- kad imaš pored sebe voljenu ženu i ispunjen san :D

10.04.2013.

Osmijeh

Čovječe, pazi se kada koračaš s osmijehom jer puno je onih koji će ti podmetnuti nogu. Znaš li da je tvoj osmijeh ljudima trn u oku, pa zato se čuvaj, ne kazuj koliko si sretan jer sreća je bogatstvo kojeg bi drugi rada imali. Ne treba ti puno razloga za osmijeh, neka sitnica. Ali zato drugima ta sitnica baš nedostaje. Budi sretan i tu sreću čuvaj za sebe, jer posebne stvari posebno se čuvaju. Osmijeh sakri u dubinu duše i dijeli ga samo s onima koji to zaslužuju. Što te više ljudi vidi tužnog to ćeš prije prestati biti njima zanimljiv. Sreća je danas cvijet u pustinji. Teško preživi ako ga ne kriješ od jakog sunca. Zato svoj osmijeh smjesti u oazu svoje duše, tamo je najsigurniji. Duša će ti biti sretna a lice s tužnim odrazom drugi neće ni gledati. Ti koračaj i ponekad baci pogled na lica drugih... vidiš li isto što i ja? Toliko poznatih lica, sva ista. Gledaju te i vide tugu pa pobjegnu od tebe, a ti kroz osmijeh vidiš onu jeftinu masku koja im krije prave osjećaje...

09.04.2013.

Plave oči

Ona ima posebne oči, plave. Valjda samo posebni ljudi imaju takve, to nije provjereno niti dokazano. Ja ne trebam to, ja znam da si ti posebna. Ima nešto u tvom malom srcu, u nježnom nevinom osmjehu, na onim crtama lica i prije svega u tvojim očima. Dovoljno je da bacim pogled i vidim sve što me toliko zanima. Vidim puno toga ali sebe ne. Tamo me nema, ma koliko se trudio uvijek vidim neki drugi lik, neku osobu koja se je tu uvukla umjesto mene. Vidim ga u očima, al znam da se je davno smjestio u tvoje srce. Život je takav, volimo one koji vole druge, ti drugi vole neke treće i rijetki su oni koji nađu obostranu ljubav, bar onu na prvi pogled. U mojim očima si ti bila i ostala kao jedna skromna, nježna i prelijepa djevojka. S vremenom možda će se u mom oku pojaviti neka druga, al ta nikad neće moći zauzeti onaj dio srca koji tebi pripada.

09.04.2013.

ljubav ili prijateljstvo

Zašto je teško pronaći osobu koja će te voljeti, ne samo voljeti već poštovati onako kako zaslužuješ. Valjda je potrebno vremena za to, da i ta prava osoba naiđe. No, koliko ćeš se puta razočarati dok ne dođe ta prava ili koliko ćeš osoba ti razočarati jer misle da si ti onaj princ na bijelom konju kojeg odavno čekaju. Al danas nema prinčeva, samo poneki... mladić koji hoće da voli al očito ne zna. Život je škola i s vremenom učiš, na greškama bi trebao učiti al najčešće ih samo ponavljamo. Govorimo da nećemo a opet, grešku samo ponovimo- ponavljanje je majka znanja i zato svi hoćemo dobro da greške utvrdimo. Jedna koja mene prati a protiv koje se borim je ta da ljubav i prijateljstvo ne smiješ miješati jer jedno na kraju izgubiš, najčešće oboje. Tako je to kod mene i na kraju ni ljubavi a ni prijateljstva. Ta djevojka je bila tako posebna. Sreli se davno, a ja ko lud je zavolio. Prijatelji bili onako dobri, tražila od mene neki prijateljski savjet, govorila o svojim ljubavima a ja slušao, u meni kuhalo al nisam ništa govorio. Ono ne želiš pričati o nečem jer iz iskustva znaš kako će završiti. No, ljudi smo takvi da ne vjerujemo svojim instinktima pa radije nekog drugog pitamo za savjet. Da bi mi bilo lakše pitao sam prijatelje šta mi savjetuju. Žele čuti cijelu priču i onda na kraju savjet da daju. Inače savjet bude da uradim ono čega sam se sam bojao- da priznam. Kažu ko prizna pola mu se prašta, samo što ja nisam htio oprost nego ljubav. I tako priznaš osobi koju voliš koliko ti je stalo, vidiš njeno lice kako polako mijenja boje jer si rekao- priznao nešto što nikad nije ni zamislila. S vremenom to samo počneš ponavljati iz dana u dan. Misliš što joj više daš do znanja ti je stalo do nje da će te zavoljeti. S tim samo polagano gubiš osobu koja te je iskreno voljela al kao prijatelja. Dođeš onda do toga da postaneš neznanac osobi koja je do jučer bila ona koja je znala kako dišeš. Ljubav ili prijateljstvo, ne znaš ni sam jer razlika je mala. Iz prijateljstva se često rodi ljubav, al iz ljubavi rijetko prijateljstvo... daruj svoju ljubav djevojci koja ti se sviđa al nikad prijateljici. Bolje je sjediti u njenom društvu u ulozi prijatelja, nego da te izbjegava osoba koju voliš a koja te vidi kao neprijatelja...

09.04.2013.

Ranjeno srce

Misle ljudi da je lako biti neko drugi. Požele da žive tuđi život ne misleći da li je ta osoba koju bi rada zamijenili možda u većim problemima od nas sami. Lako je reći njemu je lako. Kad slušam, pomislim da niko od nas nije zadovoljan svojim životom. Svi bi nešto bolje, svi maštaju o nečem materijalnom pa ponekad i mene zanese pa odlutam putem kojim ne bi smio, razmišljajući da imam ovoliko para uzeo bi... i onda krenu neke želje. Odluta čovjek pa se u jednom trenu sam sebe uplašim. Kažem onako sebi onda zdravlje, samo neka je zdravlja ostalo će s vremenom i godinama doći. Postane čovjek pohlepan, ono što ima nije mu dovoljno pa onda razmišlja o desetim stvarima. Ja sam negdje tu, al opet poznajem skromnost. Danas je to vrlina i lijepo je znati da se zaustaviš u razmišljanjima, kad pogledaš iza sebe i oko sebe da si zadovoljan i da kažeš hvala Bože. Trebaš znati cijeniti to što imaš. Dok čitaš ovaj tekst trebaš biti sretan jer negdje postoje oni koji o internetu i ne razmišljaju jer imaju i previše problema i bore se kako preživjeti, kako skrpiti dan za danom. Znam da ima takvih ljudi, ima onih koji nemaju ništa pa ni krova nad glavom. Takvim ljudima se čovjek treba diviti. Ne toj neimaštini, već osobi koja uz sve muke u životu ne izgubi vjeru, ne izgubi osjećaj zahvalnosti i siguran si da će ti prije moći ta osoba koja nema ništa nego ona koja ima "sve". Neki misle da imaju sve, al novac, auta i drugi luksuzi su ništa kad ti je duša prazna. No, ja se vraćam na početak, na one siromašne, na one zahvalne, na one koji bi ti prije pomogli nego li bilo ko drugi. Njihova srca su ranjena jer život im je ponudio bol i uslove u kojima neki ne bi mogli ni zamisliti život. Kažem ranjena srca, jer srce je najviše ranjeno kada te drugi ponize. Tako je tim osobama. Pored ceste sjede čekajući da im ko udjeli, ne jer to žele već jer tako moraju. Sve što dobiju jeste ona poneka markica koja se nađe i koju iskoriste da bi preživjeli koji dan više. Ali nije ta markica toliko teška koliko su teški pogledi ljudi prolaznika koji imaju predrasude, koji donose zaključke prije nego razmisle o tim ljudima. Niko od nas ne bi molio za pomoć da mu nije potrebno, a siromašni inače ne mole. Šuteći trpe svoju bol pa ako im pomogneš znat će ti se zahvaliti svaki put kada te sretnu. Uzet će ono što im daš sa stidom u očima jer oni znaju kako je to teško da nemaš a da moraš tražiti. Ti ljudi su posebni. Trpe probleme u kojima su se našli, trpe ljude oko sebe i opet uz sav bol te dočekaju s osmijehom. Njihova srca su ranjena od riječi, od teških pogleda koji ih prate. Ali ta srca su iskrena, postoje samo kod dobrih ljudi. Da bi imao ranjeno srce, moraš imati srce u grudima. Neki ga nemaju. Puno je takvih. Oni nose kamenje koje iz dana u dan samo raste i uzalud sve bogatstvo koje imaju kad nemaju najbitnije- nemaju srca. Zato, nemoj dozvoliti da ti srce postane kamen, nemoj dozvoliti da druge sudiš a ne misleći šta je s njima, kakav je njihov život. Nemoj zaboraviti biti skroman. Kad si na vrhu, kad te pare obasipaju, sjeti se da je to prolazno. Lako ćeš se vratiti na početak i zbog toga gdje god da budeš ili na dnu ili na vrhu nek ti bude skromno srce koje će cijeniti druge ljude i s osmijehom pratiti ih kroz život, s osmijehom i snagom za pomaganje... ranjeno srce nek ti bude svakog dana, jer to je dobar znak da si još uvijek čovjek :D

09.04.2013.

Proljeće

Napokon je stiglo i to lijepo proljeće igra srce od uzbuđenja i sreće. Proljeće me podsjeti na neko lijepo vrijeme kad su pored mene bile najljepše žene. Ali jedna od njih mi je srce osvojila osvojila i u njega se zavukla. Imala je ime prelijepo volio sam ja nju slijepo. Jedan njen pogled zanosni u meni probudio je osjećaj posebni. Njene smeđe oči ja ne mogu zaboraviti često se pitam da li ću moći opet tako voljeti. Volio sam je ali ona mene nije pokušao sam saznati da li svoje osjećaje krije. Znam da oko žene se treba truditi al zbog nje sam počeo ja luditi. Cvijeće joj pod prozor počeo da nosim za njenu ljubav ja da prosim. Ona je to vješto znala da koristi dovela je mene do bolesti. Ali ljubav koja nije obostrana i koja se ne njeguje brzo izgubi svoje korjene. Tako i ja tu ljubav zakopa a znam da sam je volio kao oba oka. Ne može čovjek uzalud da pati jednom i to mora on da shvati. Okrenuo sam ja novu stranicu zaboravio svoju ljepoticu. Evo lijepo proljeće opet mene miluje, opet mu se srce raduje. Ali sada o ljubavi staroj moje srce ne misli jer novu ljubav ono sada voli. Tako život kao rijeka teče da ću je zaboraviti prijatelj mi reče. Nisam vjerovao da se to može zbiti da ću staru ljubav ja zaboraviti. Proljeće je evo opet stiglo i veselo me budi srce se pita ko te sada ljubi. Godine prolaze i stranice se okreću, ja ću s drugom naći svoju sreću

09.04.2013.

Ona

Život je kao rijeka, ne vraća se nazad i ne možeš ga zaustaviti jer već unaprijed se zna njegov tok. Poželi čovjek da vrati koji trenutak nazad, da ispravi greške koje je napravio i da vidi one ljude koje je davno izgubio. To je nešto o čemu ne treba razmišljati jer znamo da je nemoguće. Možeš samo zastati i prelistati one uspomene koje su negdje spremljene al samo po značaju koji su imale na naš život. Tako ja jedan dan stojim i posmatram ljude. Valjda čovjeku dođe trenutak kad je potrebno da zaboravi sve, da uzme predah i jedan tren posveti samo sebi ili i taj trenutak iskoristi gledajući druge. U tom moru nepoznatih lica jedno me je posebno dodirnulo u najmanji kutak srca. Čim sam ugledao taj osmijeh sjetio sam se nje. Ali ovo nije bila ona, to je samo jedna prolaznica s osmijehom sličnim tvom. Tvoj osmijeh niko ne može uzeti, niti iskopirati. Takav osmjeh ima samo ona. Gledajući tu djevojku kako nestaje u moru ljudi utonuo sam u neke misli. Mislio sam o tebi. Onoj maloj ljepotici iz školske klupe koja je nesvjesno uzela moje srce. Zajedno smo učili slova, brojeve, posmatrao sam te dok si pjevala pjesmice i crtala osmijehe. Tvoj osmijeh je bio jedini koji je krasio moje sveske a i moj život. Radovao sam se tvojim pogledima, tvojoj kosi i onom nevinom izgledu lica. Bili smo prijatelji. Dijelili sreću, tugu i lijepe trenutke. Baš kao neki zaljubljeni par samo što ti to nikada nisi znala. Vidjela si u meni jednog malog vragolana koji se je pokušavao privući tvom srcu ali to je bilo teško. Za tebe sam bio samo prijatelj. Onaj na kojeg si uvijek mogla računati kad bi ti zatrebala pomoć u školi i onaj koji bi ti pravio društvo na velikom odmoru. Dok si s osmijehom brala cvijeće, pričala s prijateljicama i smijala se nekim lijepim trenucima ja sam stajao sa strane i nježno pratio tvoje pokrete i onaj lijepi osmijeh. To je bila ljubav, zaljubljenost koju sam osjećao prema njoj. Nisam znao kako da joj to kažem, da nađem te prave riječi, spoj riječi i pokreta te poneki nježni pogled. Nisam bio dovoljno hrabar. Jednog dana sam ti donio ružu, dao sam ti je i dok si je uzimala svojim rukicama izgubio sam se negdje u daljini da nisam znao rečenicu kako treba da spojim. Za tebe je to bio poklon od prijatelja a za mene jedan veliki uspjeh. Poklonio sam ti nešto što ti se je svidjelo i što je izmamilo osmijeh na tvoje lice. Danima sam skupljao hrabrost i pokušavao naći prave riječi s kojima bi ti opisao svoje osjećaje. Jednog dana mi je uspjelo, našao sam prave riječi a i onu skrivenu hrabrost, ali tad je već bilo kasno. Otputovala si negdje daleko, otišla iz našeg malog mjesta ostavljajući jedno malo srce kojem si značila sve. Znao sam da ćeš me zaboraviti, osjećao sam to. Ako nekad doletim u tvoje misli to će biti sjećanje na jednog posebnog prijatelja kojem si možda i ime zaboravila. No, jedno nisi znala. Dok ti je prijatelj bio u mislima ti si bila u njegovom srcu i tamo si i ostala. S godina sjećanja su rasla, nisam te zaboravio. Još danas poželim da mi tvoje ruke prođu kroz kosu, da vidim tvoj osmijeh koji mi je urezan u srcu. Ali znam da je to teško. Da li će nam se putevi ikada sresti? Rijeka i dalje žubori, život ide svojim tokom. I tako dok stojim i gledam ljude oko sebe, neke strance kako ih život nosi, sjećam se one ljepotice s malim cvijetom u kosi. Pitam se gdje je ona djevojčica sada, da li je udana ili je sama, hoću li je Bože ikad sresti. Tako dok razmišljam dan prolazi, noć stiže i tvoj osmijeh ponovo u san mi lagano dolazi. Sutra nove obaveze stižu, se polako gomilaju al sjećanja o tebi uvijek ostaju....

09.04.2013.

Ljubav

Prvi tekst koji objavljujem.. nadam se da nije zadnji.. Emotivna sam osoba i emocije je najlakše pokazati kad ih zapišeš negdje, bilo gdje samo da nisu skrivene u dubini duše. Zato je nastao i moj blog, da u njemu pišu i objavljuju oni koji znaju kako je to voljeti. Voljeti onako iskreno, predano i vječno. Ljubav je nešto što je teško opisati onom ko ne zna voljeti ali je zato inspiracija onom ko voli, ko se bori za ljubav i ko je osjetio na vlastitoj koži bol neuzvraćene ljubavi. Ljubav je put kojim idu oni koji su spremni da podnesu žrtvu, da idu prema cilju ne znajući kakva ih nagrada tamo čeka. Da li bol, suze i razočarenje ili sreća i ona prava ljubav. Malo je tih koji se upute, naprave korak dva i odustanu. Da li je to danas ljubav izgubila onaj pravi smisao? Gdje su nestale te romantične duše, ti mladići koji su donosili voljenim osobama osmijeh ne tražeći za to poseban datum ili prigodu, kada je buket ruža značio iskrenu ljubav i želju da voljenu djevojku, ženu vidiš nasmijanu. Kada je taj osmijeh bio dovoljan da znaš da te neko voli nisi gledao datume, nisi razmišljao da li ćeš neki zaboraviti... dovoljno je bilo da pomisliš na osmijeh i poneseš jedan cvijet sa sobom i voljenoj osobi ga staviš u kose. Sve se nekako promijenilo. Ljubav je pala na neki niski nivo, onaj komercijalni. Danas te vole onoliko koliko si bogat. Ali, ipak ima i onih duša koje vole svim srcem, koje nisu zaboravile šta znači voljeti, šta znači dati sebe i svu svoju snagu da voljenoj osobi izmamiš osmijeh na lice onda kad pomisli da je zaboravljena. Voljena osoba se ne smije zaboraviti, ljubav može samo rasti ( ako je ona prava) ili se ugasiti. Između je samo neka laž, obmana da se voli... Ljubav je ta koja nas hrani, koja nas spaja zato nemojte se bojati da volite i ako se razočarate to je jedno dodatno iskustvo. Ja kad volim volim svim srcem i ne razmišljam kako će stvari teći, samo mislim o jednom kako toj osobi pokazati koliko mi je stalo... Ljubav je jedan most između dva srca, ako paziš kako koračaš ne moraš se bojati da li ćeš pasti a ako se i desi da kreneš da padneš tu je osoba koja će ti pružiti ruku. To je smisao ljubavi, da nađeš osobu koja će uz sve tvoje greške biti tu da ti pomogne kad ti je najteže. Zato čuvaj osobu za koju znaš da će ti pružiti ruku kad ti svi okrenu leđa... Jedan mali uvod, samo da vidim kako Vam se sviđa :)


LJUBAV JE TAMO GDJE SI TI
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3839

Powered by Blogger.ba